ISBN: 978-953-169-442-1
Izdavač: HRVATSKA SVEUČILIŠNA NAKLADA d.o.o.
Godina izdavanja: 2019
Opće informacije: Tvrdi uvez, 512 str., Format: 17x24 cm
Dostupno: Da
"Haški krivolov – Analiza dokaza o ciljevima zajedničkoga zločinačkog pothvata u predmetu IT-04-74" dr. Miroslava Tuđmana vrijedan je i autentičan doprinos izučavanju prakse Međunarodnoga kaznenoga tribunala za bivšu Jugoslaviju te znanstvena analiza proceduralnih, ali i supstantivnih pogrešaka koje su vijeća toga Tribunala (Raspravno i Žalbeno) počinila u predmetu Prlić i dr.
Riječ je o jednom od najsloženijih i svakako najdužih postupaka koji se vodio pred MKSJ. Optužnica je potvrđena još 2004. godine, a presuda je donesena potkraj 2017. godine. Predloženo je više od 10.000 dokaza od kojih i brojni dokazi obrana optuženika koji su bez valjana obrazloženja odbijeni ili jednostavno zanemareni iako je nedvojbena njihova iznimna probativna vrijednost kako u odnosu na okolnosti navodna zajedničkoga zločinačkog pothvata, tako i glede navodna sudjelovanja/doprinosa optuženika u njegovu stvaranju i održavanju.
Dr. Tuđman detaljno se bavi argumentacijom Raspravnoga i Žalbenoga vijeća u odbijanju dokaznih prijedloga obrane i usvajanju dokaznih prijedloga Tužiteljstva bez primjerena obrazloženja.
U pravu je Miroslav Tuđman kada na temelju niza argumenata, transkripata, izjava i sl. tvrdi da se "optužnica i presuda o tom pothvatu ne zasnivaju na materijalnim činjenicama nego na interpretacijama pisanih dokumenata (primarno predsjedničkih transkripata), na iskazima svjedoka koji nisu neposredni sudionici određenih zbivanja nego njihovi tumači, na ekspertizama i svjedocima teorije urote (sastanak u Karađorđevu krunski je dokaz urote, o čemu ne postoje ni svjedoci ni zapisnici)."
Koncept odnosno teorija zajedničkoga zločinačkog pothvata u literaturi je označena i kao "mreža" odnosno "čarobni metak" tužiteljstva koji omogućuje kažnjavanje i bez obzira na individualnu krivnju, već na temelju sama pripadanja određenoj civilnoj ili vojnoj strukturi, čiji su niže rangirani pripadnici počinili inkriminirana kaznena djela.
Brojni su autori takvu koncepciju proglasili promašenom i suprotnom temeljnim načelima kaznenog prava – načelu krivnje i načelu zakonitosti. Takva zatvorenost uz dozu samodostatnosti i institucionalna autizma, ignorancija i nepoštivanje temeljnih pravnih načela, ali i povijesnih činjenica, gotovo je bez presedana u povijesti međunarodnoga kaznenog sudovanja i s pravom je podvrgnuta kritici. Knjiga prof. dr. sc. Miroslava Tuđmana vremenom će postati klasik "crne kronike" jednoga nedomišljena eksperimenta koji je nepovratno kolabirao tragičnim finalom nepravedna suđenja u predmetu Prlić i dr.