ISBN: 978-953-169-386-8
Izdavač: HRVATSKA SVEUČILIŠNA NAKLADA, FILOZOFSKI FAKULTET U OSIJEKU
Godina izdavanja: 2018
Opće informacije: Meki uvez, 365 str., Format: 17 x 24 cm
Dostupno: Da
Goran Livazović u Uvodu u pedagogiju slobodnog vremena u tri poglavlja (Povijesni razvoj slobodnog vremena, Slobodno vrijeme kao društvena pojava, Pedagogijske osnove slobodnog vremena) pristupa slobodnom vremenu polazeći od pedagogijske perspektive primjenom odgovarajućih metoda, kritičke analize i sinteze povijesnoga, društvenoga i suvremenoga pristupa. Slobodno je vrijeme promjenjiva društveno-povijesna pojava koja u različitim oblicima postoji otkad je i čovjeka. Kako se ljudski život kreće u dvije dijalektički povezane sfere, radnoj te sferi slobodnog vremena, dokolica pruža novu dimenziju, prostor i mogućnost svestranoga razvoja čovjekove ličnosti. Autor stavlja naglasak na razvojne procese kao osnovu za cjelovitu elaboraciju suvremenih tijekova pedagogije slobodnoga vremena. Omogućava uvid u složenost, ali i bogatstvo odnosa prema slobodnom vremenu unutar europskih, svjetskih i globalnih dinamika kvalitete života društva, grupa i pojedinaca.
Najveći autorski doprinos je u otkrivanju pedagoških implikacija slobodnoga vremena djece i mladih u različitim socijalnim kontekstima. Autor doprinosi preventivnoj, odgojno-formativnoj i kurativnoj funkciji slobodnoga vremena, dosada nedovoljno istraženim fenomenima, osobito unutar pedagogije koja se zasniva na interdisciplinarnim osnovama. Riječ je o vrijednoj i trajnoj knjizi, koja će imati snažan odjek i biti dobro prihvaćena u stručnim i širim čitateljskim krugovima.
Osobita vrijednost knjige je različitost perspektiva fenomena slobodnoga vremena te kritički stav autora koji problematizira odgoj i slobodu kao krucijalnu odrednicu slobodnoga vremena. Slobodno je vrijeme promjenjiva društveno-povijesna pojava koja u različitim oblicima postoji otkad je i čovjeka. Kako se ljudski život kreće u dvije sfere, radnoj te sferi slobodnoga vremena, slobodno vrijeme pruža novu dimenziju, prostor i mogućnost svestranoga razvoja ličnosti. Znanost o odgoju stoga se mora čuvati i pretjerane pedagogizacije slobodnoga vremena, odnosno čuvati njegovo temeljno načelo – načelo slobode.
Pronalazak osobnoga i društvenog smisla u slobodnom vremenu autoru je mehanizam sinkronizacije čovjeka s potrebama, očekivanjima i zadanostima života u hipermodernom društvu. Samo odgojen čovjek izgrađenih navika i interesa koji vlada vlastitim nagonima može ostvariti ravnotežu zdrave ličnosti u svakodnevici i utapanja u svijetu konzumerističke utrke za profitom.
Fenomen slobodnoga vremena interdisciplinaran je, složen i aktualan problem, kojemu autor pristupa kritičkom analizom teorijskih rasprava brojnih autora i rezultata istraživanja te društvenih praksi u nas i u svijetu. Knjiga je cjelovit prikaz stanja i tendencije razvoja fenomena slobodnog vremena, područja teorije odgoja, obrazovanja i turizma te različitost pristupa i analiza društvene prakse.