ISBN: 978-953-169-490-2
Izdavač: Hrvatska sveučilišna naklada d.o.o.
Godina izdavanja: 2022
Opće informacije: Meki uvez, 181 str., Format: 17 x 24 cm
Dostupno: Da
Autor se bavi percepcijom Ivane Brlić-Mažuranić ( Priče iz davnine i Čudnovate zgode šegrta Hlapića ) te autorima Ivanom Kušanom ( Uzbuna na Zelenom Vrhu, Domaća zadaća, Koko i duhovi, Zagonetni dječak) i Hrvojem Hitrecom ( Trilogija o Smogovcima) te hrvatskim društvom od 1945. do 1991. U taj kontekst stavlja još dva primjera, kojima pokazuje polarnost dječje književnosti i društvenih normi te refleksije o samome sebi: Danka Oblaka s romanom Modri prozori te njegovo mjesto poslije 1991. godine uz novodobne adaptacije Kušanovih dječjih romana.
Knjiga donosi nove spoznaje i interpretacijske perspektive o hrvatskoj dječjoj književnosti druge polovice 20. stoljeća promatrajući neke od najpoznatijih djela hrvatskih dječjih pisaca i njihove adaptacije u kontekstu povijesnih i ideoloških okolnosti. Pritom se usmjerava na razdoblje socijalističke (druge) Jugoslavije u kojem su neki od najvažnijih dječjih pisaca uspostavljali specifičan odnos prema suvremenoj zbilji i njezinim normama. Uvriježilo se razmatranje povijesti hrvatske dječje književnosti na periodizaciju iz šezdesetih godina dvadesetoga stoljeća te na središnji položaj opusa četiriju dječjih pisaca (Filipović, Brlić-Mažuranić, Lovrak i Vitez). Autor upozorava na nepotpunost dosadašnjih povijesnih pregleda zbog izostavljanja naslova namijenjenih dječjem čitatelju objavljenih u prošlosti i na povijesnu prevladanost periodizacije. Izostaju cijela razdoblja bogata naslovima kakve svaka razvijena povijest dječje književnosti uključuje u svoj korpus poput ranih namjenskih i religioznih djela te prvih prijevoda pripovjednih djela na hrvatski koji se javljaju već u 18. stoljeću. Tijekom druge Jugoslavije prešućuju se autori, naslovi, pa i cijeli književni sustavi uglavnom iz ideoloških razloga. Majhut se prihvaća redefiniranja povijesti hrvatske dječje književnosti u skladu s najvišim standardima književne povijesti, tumačeći književne pojave u njihovu kulturnom, povijesnom i ideološkom kontekstu. Na tom je tragu i ova knjiga u kojoj se na nov i originalan način analiziraju naslovi poslijeratne dječje književnosti do 1991.
Knjiga Na Titonicu: hrvatska dječja književnost u razdoblju socijalističke Jugoslavije Berislava Majhuta važan je prilog razumijevanju hrvatske dječje književnosti u razdoblju koje se analizira, ona donosi inovativne analitičke postupke te dragocjene uvide u suptilan odnos ideoloških društvenih silnica i autorskih odgovora na te silnice u dječjoj književnosti općenito. Ovo je još jedan autorov izvorni doprinos uspostavljanju i razvijanju primjerene periodizacije hrvatske dječje književnosti.